Austrijski zagrljaj? Awesome!

Vienna_1

Prolazim ja tako gradom jučer i sretnem poznanicu. Oduševljeno me pozdravi, izgrli i izljubi kao da smo si najbolje prijateljice. I kao da se sto godina nismo vidjele. A jesmo. Tog jutra na treningu. Svakog radnog dana vidimo se ujutro prije posla na treningu. Sve što znam o njoj je njeno ime i koliko joj je godina. To koliko joj je godina znam eto samo igrom slučaja pošto na treningu imamo običaj raditi onoliko burpee-ja (iliti po naški: marinci) koliko godina ima onaj tko slavi rođendan. Na njen rođendan smo ih odvalili 26. (Sreća za ekipu što sam na moj rođendan bila na godišnjem).

Dakle, zagrljaj.

Ne znam za vas, ali moji zagrljaji rezervirani su za neke ljude koji su mi bliski. Obitelj, prijatelji, Taj Netko… i netko koga dugo ne vidiš pa se obraduješ i valjda zagrljajem i poljupcima želiš pokazati koliko ti je drago što ih vidiš. Postoje i druge situacije u kojima se obradujem, ali ne dijelim zagrljaje i puse. Ne ljubim tetu u dućanu kad mi obračuna popust na blagajni, poštara kad donese pošljiku koju čekam već nekoliko dana, ni policajca kad me zaustavi i progleda kroz prste pa ne napiše kaznu. Iako mi je u tim trenucima zaista iznimno drago što ih vidim.

Ne budi lijena, malo sam istraživala. Evo i Webster riječnik definira zagrljaj kao „stavljanje ruku oko nekoga u svrhu iskazivanja ljubavi ili prijateljstva”.

Neki ljudi, ma čitavi neki narodi vole se grliti. Recimo Talijani. Iako su te tek maloprije upoznali, oni će te izgrliti kad se budete rastajali. Takvi su i Španjolci, Grci, Latino Amerikanci. Ma takvi smo ponekad i mi Balkanci. Plus – mi se volimo grliti i kad nas ponese neka pjesma, pogotovo na svadbama i veselicama sličnog tipa. Ruke visoko u zrak (uobičajeno sa ispruženim kažiprstima), onda lagano spuštanje istih u kut od 90 stupnjeva i zagrljaj osobe lijevo ili desno od tebe. Nerijetko obje.

To je nešto sto očekuješ. Što zbog stereotipa, što zbog prijašnjih iskustava. To ne iznenađuje jer neki su narodi srdačni po nekoj svojoj definiciji.
Ono što iznenadi je kad shvatiš kako su i Austijanci ustvari srdačan narod.

Vienna_2

Radila sam jedva mjesec dana u firmi kad sam s kolegom išla na sastanak van ureda. Bio je petak poslijepodne i nakon sastanka krenuli smo prema parkingu. Pred mojim autom izgrlio me i izljubio, poželio mi ugodan vikend. Iznenadilo me koliko je ljubazan i drag, ali sam vjerovala kako valjda ide na godišnji kad se tako pozdravlja sa mnom.
U ponedjeljak je bio na poslu.

Izašla sam prvi puta sa ekipom u petak nakon posla. Nas par Balkanaca smo došli prvi i usidrili se za stolom. Kako je pritjecala domicilna ekipa, tako su se nizale runde zagrljaja i poljubaca oko stola. Kao da se prije nekoliko sati nismo vidjeli u uredu. Isti folklor i na kraju večeri. Kao da se nećemo vidjeti za dva dana.

Kulturološki šok.

Nakon pet godina više me ti silni izlijevi srdačnosti ne iznenađuju. Navikla sam. O nekim kolegama, poznancima i poslovnim partnerima jedva znaš onoliko informacija koliko bi se moglo ukomponirati u dvije prostoproširene rečenice. Ali se grliš pri svakom susretu.

Kako ne bih ispala gunđalo, nekada to zaista i nije tako loše. Recimo: imas poslovni sastanak s nekim primjerkom koji je neloš. Nije da se dešava često, ali zna se desiti. Ono sa čime možeš računati je to kako će te izgrliti i izljubiti barem dva puta. Zato ciljano istreseš pola bočice parfema na sebe. Za svaki slučaj. Ne može škoditi, pogotovo ako se slučajno ispostavi kako je interesantan. Kažem – ne dešava se često, ali zna se desiti.

Jednom kada taj austrijski zagrljaj prihvatiš kao neko univerzalno načelo, onda ti nekako postane cool. Jer možes zbijati razne sarkazme na njegov račun. Nešto kao “awesome” u Americi. Iz Hrvatske si? Awesome. Tu si na godišnjem? Awesome. Pričaš engleski?Awesome.

Samo nek’ te jedna stvar ne zavara. Koliko god zagrljaja izmijenio sa pravim Austijancem i koliko god gajio nade kako ste si sada ono baš, ali baš dobri… platit ćeš ti svoj dio računa iako si zapravo na njegovom rođendanskom slavlju. U cent. Nakon jedno pola sata kad, kao dvadest i neki u redu za plaćanje dijela iste večere, dođeš na red. Vjeruj mi, brate, na riječ.

Opet – čast iznimkama. Jedna. U pet godina. I mislim kako mi se ustvari upucavao. Ali oni to rade tako suptilno tako da u biti samo nagađam.

Jednom je Christoph Waltz (nek’ se srami onaj tko ne zna tko je to), rođeni Bečlija, objasnio Austrijanace:

                 “First of all: Austrians are very polite.
                  Second: They don’t mean it.”

Možda je to samo balkanski sarkazam koji je naslijedio po majčinoj strani?

Ja sam Balkanka. I ovan sam u horoskopu. S podznakom ovna. Nisam baš osoba od emotivnih izlijeva niti padam na romantične klišeje. Muškarac, kad mi otvori vrata, dobije komentar “hvala, ali mogu ja i sama otvoriti vrata”. Plus imam tu neku zajebanu facu (tako je definiraju oni koji me bolje znaju) koja je ozbiljna i kad rasipam šale. Ljudima  je uglavnom teško odgonetnuti što mislim. Muškarac može primjetiti kako mi se sviđa eventualno po tome što sam tiha. Jer inače nisam i uglavnom kažem što mislim.

Pa eto… nisam baš osoba od lažnih zagrljaja. I čudno mi je kad me netko koga jedva znam pri slučajnom susretu na ulici grli.

Dragi Teen, je li sa mnom sve u redu?

Hug

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s